Kam ide(š), Hrvatska?
gypsy kings iliti shaban bajramović alla "Ledenjak"
Rekoh...ak su u "Lisinskom" - idem! Ono...u domu sportova, al' frigaj ga, majne besser polovica dobila karte pa otišli na događaj. Prošli mi drapanje karata i došli do nekih, maturanata valjda (svi su imali iste narančaste majice), i stoji tip pred menom ko zid i fiksira me u oči. Iza njega tip ko gora (a ja sam skoro dva metra) i mrk ko kiseli krastavac.
- "Kaj je?" -prozborim ja napokon "Kaj se dešava?"
- "šta, šta je? Ajmo...šta neznate? Pretres! Šta ste prvi put ovdi?" - začudi se spodoba na čistom splisko-dalmatinskozagorskom dijalektu..
Pomislih...ti buš mene usred Zagreba yebal...piz..ti mater.... al sam samo kratko rekel: "Pa reci kaj trebaš! U moje vreme dok smo išli na koncerte u Ledenjak je Bog još hodal po ovoj zemlji i nije bilo pretresa...a ni sranja bogme.
I ništa...prepipalo me i uđosmo unutra. Moja suputnica je na dnu torbaka ufurala flašu vode, pretresu unatoč, a kraj vratiju na podu vidjeli smo poveću hrpu odloženih flaša vode i sokova. Kao, iz sigurnosnih razloga, da netko ne bi zašibal flašu u publiku, al to ne drži vodu jer si na šanku mogel kupiti istu takvu vodu u istoj flaši i s istim čepom (al za duplu cijenu), pa si nju mogel zapizdit nekom na glavu - ak te veseli. Ondak smo krenuli na tribinu desno di je bila najmanja gužva i kad smo se probili do tam dočekali nas isto obučeni maturanti i ne puštaju gore, a kraj ulaza na tribunu isprintano na A4 - samo za VIP. I tako se mi vipnuli na vugel tribine, negdje pri vrhu. Izašli "kraljevi" i počeli "show", kad ono...pogled dobar al zvuka niotkud. Čuješ rulju kak žlabra, žamor je povelik i tu i tam ga prereže Reyesov vokal i dionice svjetlih tonova gitare. Ostalo - nerazumljivo. Mislil sam da bu bolje kad se rulja stiša, al niš!!! Šaljem SMS sa pitanjem o soundu frendici u parteru, a ona mi odgovara: "Teško mi je reć jel tu bolje. Ima malo više basa...al...". Bil sam sretan kaj ona uopće ima basa. Da nisam videl kretena u ranim šezdesetim, koji se krevelji i izvija skup s gitarom, ne bi ni znal da imaju bas u bandu. Onda tutnje klinci sim-tam...oprostite...tu i tam ti proliju malo pive u krilo...oprostite...pa onda idu pišat...oprostite...onda se najednom dignu ko da je pal gol na sjeveru...pa hopa-cupa, drmaj, tresi...kosom mlati. Eeeh, baš sam postal čangrizav u četrdesetprvoj! Mislim si ja kaj je ovo i kaj su od ciganskih kraljeva ostali samo cigani. Jedan malo pjeva...pa malo se sjedne (jebiga...nemreš više dugo stajat)...pa opet malo svira...pa ode sa bine..pa se vrne i sjedne i onda nakon nepune vure - pauza! Nakon pauze još su brijali sa dva instrumentala i napokon, kad su skužili da je rulja tak-tak, konačno su otsingali "volare" i podigli atmosferu. Još jedan bis i ajd bok! Vrijeme je za krpe! Rezime: da sam dal 150 kuna za to - pregrizel bi si jajca! Ko tu kog vara - ne znam, ali sad vam je valjda jasno zakaj je Collins dofural 13 šlepera razglasa! Imam dojam da su Gipsys došli avionom s đitrama, a ostalo su trebali odraditi u Ledenjaku. Para je valjda bila pre mala, pa se nije zvalo Radovića za 24 inčne "Lavore" od desetak Kw i Zubaka za pult, nego se koncert ozvučil ko hokej utakmica, a ovideo zidu :))))) ha! ha! Kaj je to? Možda da se drugi put dogovore z Aquariusom da im renta razglas na par sati.
Danas je Laura Pausini na Sansiru u Milanu, pa si pdite pogledat kak se mogu ozvučit stadioni, a kamo li ne ova ledena rupčaga!
Reciklirajmo reciklirano da bi mogli reciklirati reciklirano...
Mali prilog nedavnom početku "otkupa" automobilskih olupina (da se ne zaboravi)
Odlučilo (nešto, nekakvo tijelo) da se skuplja "ekološki namet" na pet i staklenu ambalažu. Lijepo! Za pozdraviti! Samo kad to ne bi bilo na prćiju ZGOSU ili ZGO-u ili nekakvom drugom ZGOOUR-u, pa zvalo se to i holding. Holding su si valjda preveli kao držati - sve konce (čitaj - lovu) u svojim rukama, pa se tako i ponašaju. Ne treba gajiti neke "pitaj publiku" iluzije, jer u ovoj zemlji i tako prevagu ne donosi natpolovična publika (ili nedajbože - dvotrećinska većina) nego četvrtina! Zašto četvrtina? Pa sve što se odluči u Zagrebu, vrijedi automatski za cijelu državu, što matematički znači da četvrtina čini prevagu. Baš me zanima kako moji Bašćani s Krka "dobivaju" povrat onog što plate prilikom kupnje PET, Al, ili SiO4 sa primjesama ambalaže, jer, jadni, nemaju trgovinu veličine 200 kvadrata. Istina, odredilo (nešto, nekakvo tijelo) jedan privatni dućan koji više nalikuje skladištu, al je van mjesta, pa je ljeti, po suncu, ubitačno pješačit do njega, a zimi kad je fjaka i kad bura zapuše - nemoreš dalje ni od prvog kafića.
Moja mala četveročlana zajednica svjesno (nenametnuto) i savjesno reciklira sve što se može (pa i vlastita sranja), radeći pritom nered u vlastitom domu. Al' nered u državi, pa je red da nered bude i u domovima, kako kulture, tako i u svim drugim. I sada moj mali "cener" koji je zadužen za reciklažu, čime skuplja lovu za svoje potrebe, troši oko 2 litre vode (PITKE!!!) ne bi li isprao ostatke sadržaja iz flaša, alukantica i ostalog, jer nije red da nam svi dućani preko 200 kvadrata smrde na ukiseljeno mlijeko i vino accetto. E sad, tko tu koga yebe? Prisiljeni smo plaćati veću cijenu prilikom kupnje osnovnih i manje osnovnih namirnica, koju će nam kasnije vratiti (dok sam ja bil mali pišonja s ključem oko vrata, to se je zvalo - kaucija), kako bi oni zaradili ponovno meljući Pet u sirovinu za novu ambalažu, koju će ostali "ceneri" opet skupljati...i tako, ko na vrtuljku. Al će završiti u dijelovima nekog motora Zastavinog Punta ili Daccie, a možda i BMW-a. Staklo se već ugradilo u autocestu, pa se dade naslutiti razlog zašto Lujzijana (Luizijana, Luisianna) kao i betonske, slične ceste, traju gotovo stoljeće, a autocesta "sjedne" i popuca čim majstori odu. I tako. Sve u kug. Jedni premeljavaju i zarađuju, drugi su prisiljeni plaćati, nerediti svoje domove i što je najvažnije: trošiti izvor života, nešto što je najbitnije na svijetu i čega ima sve manje, ne bi li isprali ono što je potpuno nebitno i ne služi nikome osim interesu uskog kruga oko vlasnika reciklažnog SOUR-a i Pinkuške mu zajednice oko i ispod njega. Čime li će isprati svoju sramotu?! Hm...Savijest. Što je to? Ima li je svatko?
Hmmm, da! Al nije li to prijevara. Mislim, i mene su ko klinca naučili da ne bacam papire, žvake i koznakajsvene kojekuda, al' to je bilo više kulturološko nego ekološko savjetovanje. Isto tako bio sam podučen da je npr. ogrizak jabuke manje nekulturno zašišati u neko grmlje jer time zemlji (prirodi) vraćam ono što je od nje i došlo; na taj način joj pomažem da bude još plodnija. Istina, pitao sam se tad koja je razlika između bezokusne žvake, papira od slatkiša i kocena od jabuke - kulturološki. To mi je nekak bilo kao da bi nekulturno bilo ispljunut masni, zeleni hračak, ali u isto vrijeme pljunut čistu slinu bilo bi OK. Izgleda da je ipak to bio početak neke ekološke svijesti, naravno, u tadašnjim mojim godinama, nametnuta od autoriteta.
Danas, dok istu stvar delam svojoj deci, nadam se da ne misle mojom ondašnjom logikom. Ako da, onda me budu jednog dana, kad im dopiz.. reciklažni nered i obaveze oko toga - poslali u Rodno Mjesto.
Jel ja te igre oko reciklaže shvaćam previše ozbiljno? Vjerojatno da, jer svi me čudno gledaju kad pristavši u luku, iz čamca vadim kojekakve drekarije koje smo skupili na plažama Prvića ili su se jednostavno našle na kursu. Poglavito mi se smiju oni koji, dok s jedne strane svojeg broda promatraju četiri čudaka koji "čiste more", s druge strane se rješavaju njima nekorisnih ili izsluženih predmeta misleći pri tome da rade dobro djelo jer zabavljaju onaj par velikih i par malih luđaka koji skupljaju plutajuće govnarije. Jesam li plitak?
Dakle, raspitajte se koliko uvoznici automobila plaćaju na ime buduće reciklaže jer vam oni to upakiraju u ukupnu cijenu auta. Ono kaj bute dobili jednog dana kad odvezete svog "ljubimca" na zadnju pašu je jedan manji dio onog kaj ste platili pri kupovini tog istog ljubimca. Dok su bili mleko i sokovi: pedeset lipa sim-tam, al' u ovoj priči se ne radi o lipama.
Ljiga i k(r)ava! ... iliti knjiga i kava
Prije nekih vuru vremena završila je emisija o kavanama. Neki kvaziagrameri su laprdali o očuvanju kavana kao takvih - kulturološko-društveno-socijalnih kutaka gdje nema mjesta pijancima, probisvjetima i klošarima (makar su prije pedesetak godina baš takvi visili u kavanama po celi dan). Zakaj to komentiram? Slijedi!
Prije nekih desetak godina izašli natječaji za gradske prostore...kao daju se u najam i kao prednost imaju izrešetani, osakaćeni, trknuti i na bilo koji drugi način drukčiji nego prije velike Franc-Slobine partije "Rizika", branitelji invalidi domovinskog nam rata. Natjecao se i moj pajtos, zapravo i više nego pajtos, kaj pajtos - familija, i mislili svi bu to super, napravil bu si radnjicu, delal, bistril glavu i zarađival za život sa onim kaj mu je u "Riziku" preostalo. Al' jebi ga, neko je imal drugu ideju.
Gospon Ljiga, kak je baš lepo ispriovedal prije nekih vuru vremena na državnoj HTV1, imal idejicu kak treba zgledat prava agramerska kavana po uzoru na Bečke (kavane, ane šnicle) i tu svoju skicu pokazal frendu koji mu je odmah rekel da bi on, Ljiga, to moral isfurat u djelo. Sjetil se gosn. Ljiga odmah svog frenda (Kravice) koji je tada Vedrišao i oblačio u gradskoj vlasti i odmah ga žicnul da mu da neki lokalčić za realizaciju te ideje. Pogađate? Dobil je lokal za koji se natjecal, i trebal ga dobit moj pajtos, ma kaj pajtos...više od pajtosa...familija.
Naravoučenje:
1. Ne igraj više nikad "Riziko", bez obzira ko igru vodi
2. Ak već igraš "Riziko" i zrešetaju te, svakak gledaj da imaš frenda na pravom mjestu.
3. U quovadiscroatiabananazemlji više vredi frend u gradu, neg izrešetani branitelj na selu!
Najsmješnije od svega je kaj je to senilni gosn. Ljiga izblebetal na državnoj dalekovidnici jer je valjda pozabil da su za te lokale išli natječaji, a ne prijateljske spletke - I SVE REGULARNO!
Ma nema veze: bitno da mom pajtosu...ma kaj pajtosu..više od pajtosa...familiji i danas naplaćuju porez (kojeg je oslobođen) na auto (koji nema - jer mu ga davno ukralo).
Evo fotke evo dana!
Zasmetala neke Nikolićeva crveno-plavo-bela kravata. Kažu – ko srpska je zastava! Hm...pravdal se da nije crvena nego narančasta...pa sam puko! Ko zadrtog red-blu-bojsa (Reala iz Madrida) zametalo me ak nije crvena, nego narančasta, al ono kaj me raspizdilo je -njegova bela šulja i crni sakač! To me tak neodoljivo podjeća na crno-beli ''Partizanski'' dres, a taj isti ''Partizanov'' dres me ko zadrtog red-blu-bojsa podsjeća na ''Inter'' iz Milana koji nam stalno radi sranja u € ligama. Da stvar bude još gora, skoro u svim informativkama, skoro na svim televizijama muški dio me stalno iritira sa tom crno-belom kombinacijom i pitam se kak to do sad niko nije provalil i zbog toga protestiral! Sad mi je jasno zakaj moj sused "desničar" voli Danijelu Kariku.
P.S. Nogomet me uopće ne zanima!!! 
Licemjerje II
U nedostatku pametnih glava i suvislih tema, neke kupusare koje sebe zovu novinama došle su na fenomenalnu ideju kako podići nakladu – BIRAJU NAJŽENU GODINE. U najuži krug, koliko sam vidio iz malog novinskog oglasa, ušla je Iva Bagić, simpatična kći bivšeg predstojnika ureda, nesretno oboljela od tumora negdje u glavi. Opet, sreća u nesreći, VIP tretman joj je omogućio operaciju na teret sviju nas (iako je bilo napisa o stotinjak tisućica kuna), pa se, hvala i Božici, danas osjeća dobro i vratila se životnim aktivnostima. I kaj sad jamram? -rekli buju mnogi. Ma drago mi je, jako mi je drago da je ona OK, samo razmišljam o nekoliko desetaka tisuća hrvatskih žena koje bez jedne ili obje cice, maternice, komada crijeva ili ko zna čega sve ne, poluotvorene glave, nečiste krvi, rade, brinu o djeci, trpe i uslužuju lijenu mrcinu od muža koji shrvanost liječi alkoholom, a nitko ih ni ne primjećuje, a kamo li bira za naj ženu godine. Neka ste licemjeri i nek nemate morala, ali bar kolegijalnosti radi nazovite nagradu za naj ženu: ANA RUKAVINA.
13.12.2006. u 11:30 | 0 Komentara | Print | # | ^Licemjerje I
U jednom današnjem trač magazinu na tekovinama prijašnje ''Arene'' (a koji sebe voli nazivati «news magazin») vjerojatno financiranom od «poduzetnika» kojega, i familiju mu užu, redovito prati iz tjedna u tjedan, stoji u dnu stranice fotografija nedavno preminule Ane Rukavine. Ana, novinarka (njihova kolegica) bila je hrabra mlada žena koja je svojim javnim obraćanjem za pomoć, ne bi li skupila novac za operaciju koja bi joj spasila, barem produljila život, uzburkala mnoge glave nečistih savjesti naših glavatih vođa. Ana, danas kad pišem ovaj blog, već svi znamo, nije uspjela pobjediti bolest, ali je razodjenula licemjerje vladajućih struktura i svih onih koji se uz njih smucaju. Drago mi je da su moji kolege fotografi, senzibilni kakvi jesmo, aukcijom fotografija dali svoj udjel i skupili skromnu svotu.
Ali što me potaklo da uopće pišem o ovome? Iznad Anine fotografije i kratkog inmemoriama, nadam se namjerno, a ne uredničkim propustom, kratak je članak o nastupu i nastavku karijere Arsena Dedića opremljen njegovom fotografijom. Ne, nemam ništa protiv Arsena, ali eto, čovjek je prije nekog vremena istrošio svoju jetru alkoholom, cigaretama i tko zna još čime i na svu sreću nije trebao skupljati novac za operaciju u Padovi. On je, valjda, kao VIP osoba (da upotrijebim rječnik news magazina) vrlo brzo dobio termin, a netko, tipizacijski blizak, ubrzo više nije imao sreće u životu te je svoju jetru darovao VIPu. Nije imao sreće, baš kao i Ana, koju je, eto, na ruletu zvanom život zadesila ničim izazvana boleština, ali za njenu operaciju nije bilo para. Ona nije VIP! Skidam joj kapu tisuću puta za takav životni fajt, a vi licemjeri koji sad raspravljate o tome što je trebalo, moglo ili će bit – najbolje je da začkomite. Ponavljam, ako je stranica namjerno tako uređena – bravo za urednika. S te dvije fotografije i životne priče objavljene jedna uz drugu, rečeno je sve! Rečeno je tko je tko u našem društvu. Rečeno je kako svatko ima svoje mjesto, svoje privilegije, svoje predodređene životne šanse, svoje načine da se izbori za sebe, ali i kako neki sve to imaju automatski, za neke se to samo po sebi podrazumijeva...
Nadam se da je Ana sad na nekom boljem mjestu, na nekom mirnom mjestu gdje Ona(j) koja(i) jest ne pravi nikakove razlike niučemu.
Ubiše mi moj Bundek!
I u ove rane sate kad svi već (još) dobrano spavaju, misli mi lutaju po Bundeku. Tamo, sada već dalekih šezdesetih prošlog stoljeća, imam sliku na kojoj je snimljeno kako se moja sestra i ja kupamo u ...Bundeku. Okolo divlja, netaknuta priroda, lopoči po jezeru na mjestima gdje kupači nisu pretjerano plivali, na šlaufu moje sestre odmara žaba koja je doskakutala iz nekog žbuna u vrijeme dok je još bila u suživotu sa homoerectusom... Negdje u pozadini klapa roštilja i veseli se, nema žuje, nema karlovačkog, nema ''Prljavaca'', nema tisuće birača kojima treba podilazit... samo dobra volja i demižon nečijeg ''domačeg'' vina. Trava ugodna, mekana, drveće i granje u vodi, kraj vode, u daljini prema nasipu. Kasnije nakon desetogodišnjih podstanarskih lutanja, a nakon kaj je mojoj seki dopizdilo bit profešur za 200 ondašnjih dojč maraka pa je zahvaljujući okolnostima ratnim zapalila u Kanadu, vratih se u stari kvart blizu mog Bundeka. Volio sam to mjesto baš zbog divljine, prirode, netaknutosti; tamo sam se osjećao nekako iskonski, kao da odavna pripadam tom ambijentu, a ne onom skyscripperskom kilometar dalje; kao da je to plodna voda u kojoj jesam i nadalje ću živjeti jer ono u majčinom trbuhu je bila samo neka prelazna faza. Opuštali smo se uz ribičiju nadajući se da nikad niš ne ulovimo jer nit smo tu ribu jeli, a niti smo je ljubili skidat sa udice. Tamo sam prvi put frendu koji je s komadom zaglavil prije obavljenog posla, izvlačil auto koji je skliznul u jezero jer tražeći pogodno mjesto za ''ono'' nikad mu nije bilo dost daleko od očiju prolaznika; drugi mi je frend dobil s letvom po zubima pa je tri metra srkal juhicu na slamku. Tam sam šetal s komadima, učil rolat (i nikad naučil), igral se lopova i pandura, vozil s biciklom po stazici tik uz jezero ili na offroadu, istočno prema Pruđu...
Danas smo Patnica i ja vraćajući se sa Dana satire iz ''Jazavca'' (Varietea) svratili u noćnu šetnju, zapravo probijanje kroz gungulu. Sada neka druga ''trava'' šnjofa se na svakom koraku, klinci natežu žuju, vačko (umjesto da natežu Stelu, Dunju, Ivu ili bilo koju drugu) pred par murjaka koji su pali na vidnom testu, gomila pjevuši ''šteta što, što je kurva'', a ja si mislim dal to ide gradonačelniku jer je uspio uništiti zadnju divlju oazu u srcu grada? A kaj bi moj Duhovnik Fil rekel: ''U divljini je spas svijeta''
Znam da je Bundek popločen dobrim namjerama, al sorry Milane...opet si zasral!
P.S. Nadam se da je pivo bilo DNOHLA!
T-T-T-COM :-))))))))!
Za sve one koji bi mogli nasjesti na ovu zajebanciju od reklame za ADSL i I-pod pride, evo jedna pričica:
Do 15 siječnja ove godine išla je akcija za ADSL priključak + DVD player. Zahtjevnuo ja poslije nove kuke taj isti ADSL i potpisal ugovor 10.1.2006. Danas, pet mjeseci kasnije još uvijek ništa od playera, a kak moj shoggy ima loših iskustva i dobil je player nakon tri metra i par telefonskih intervencija, pa nebudi lijen mejlam ja tom istom ADSLu i stiže odgovor:
Poštovani, bla...bla...bla, u kojem me podsjećaju da jesam u roku do 15.1.2006. ugovorio ADSL, bla...bla..., međutim akcija je trajala do 15.01.2006. ili, pazi sad - DO ISTEKA ZALIHA!!! Oni su već 26.12.2005. ostali bez DVD plejera pa stoga su zalihe 10.01.2006. bile iscrpljene i nisu u mogućnosti isporučiti DVD, ali sam ipak dobio priključak za 1 Kn.
HA!HA!HA!HA!
To kaj se reklama i dalje vrtila do 15. siječnja makar su znali da više DVD-a nemaju - nikom niš!!! E sad, da smo u nekoj uređenijoj zemlji od ovog šekreta, krenule bi tužbe za obanjivanje i neistinito informiranje potrošača, ali u ovom ''Zimbabwe'' stilu nemreš trenutno ni do potrošačeve stranice (nadam se samo da je nekaj slučajno, tehničke prirode, a ne sabotiranje)
Ista zaskočica se vrti i u reklami za I-pod, pa PRIPAZITE jer MOGLO BI SE DESITI DA VEĆ NEMAJU I-PODA NA ZALIHI.
Kao što rekoh, u normalnim okolnostima u reklami bi trebali navesti da, recimo imaju 1000 Ipoda, pa tko prvi njegov Ipod...ali...
Čekam da se potrošač.org sredi pa malo čavrljanja s Ilijom i Jadrankom.
DRAGI HRVATI ŽELJNI Ipoda: kupite ga, a surfajte prek nekog drugog. T-com bu Vam, ak ga uopće dobijete, naplatil taj Ipod trostruko!!!
P.S. Shoggy, si dobil plaću? Gle, zajebi. Možda je čovjek isfinanciral I-pode?
E moj ShoogY!
Neki dan mi se javio Shoggy...jada se čovjek...puno radi...dobiti će oko iljadu eurića! Kažem dobit će jer mu plaća kasni! Morao gazda Joza kupit neku zemljicu nebi li izgradio koju urbanušu za stanova gladne dotepence. Da, one iste dotepence koji Zgreb vole više od Purgera - reče Tonči i eno ga, još diše!?! Zna on, mislim Tonči, kaj je ljubav prema rodnoj grudi pa je zato i ostal na svojoj :)))))) Al vratimo se mom shoggyu koji bi za 250 sati trebal dobiti somića €, al kad boss skupi malo. Tak je bar ziher da ih drži u šaci. Žali se, dalje, shoggy da je oprema stara i da bi moglo bit, što bi raja rekla - belaja kad pukne neki dio i svali se štošta na ponekog. Samo da se ne svali na shoggya. Sve mu mislim reć da za 755 kunića može odalamit guzdi šamarčinu, al mislim si: Pa nije moj shoggy Zdravko. Možda za njega postoji neka druga tarifa. Eh da mi je priuštit si ponekog iz vrhuške uplatil bi ja tih 755 kuna po faci. A možda bi imal popust na drugi obraz??? Ma...ko da oni imaju obraz!
04.06.2006. u 01:26 | 2 Komentara | Print | # | ^Tko to proziva Fižulića?
Jučer je Fiža u "Večernjaku" prozvan u kontekstu, navodno otrovne, kancerogene, opasne (a zašto ne navedoše i - nekvalitetne) odjeće iz Kine. Ma tko mu to smješta? Tko mu to želi nauditi? Tko je ljubomoran na njegovu barku od 2,5 milijuna €? Te iste novine objavile su prije nekoliko mjeseci članak u kojem je on lijepo objasnio da je roba iz Kine koju prodaje u Magmi - HRVATSKI PROIZVOD! Molim pogledajte history postova od 09.02.2006. radi detaljnog informiranja. Hvala!
04.06.2006. u 01:14 | 1 Komentara | Print | # | ^
